SPJEV O DJEVIČANSTVU

Služba čitanja, blagdan sv.Lucije, 13. prosinca

Isusu posvećene djevice u osječkoj bolnici u službi bolesnika
Iz Knjige O djevičanstvu, svetog Ambrozija, biskupa

Ljepota tvog tijela odsijeva blistavilom tvoje duše.

Ti si jedna iz naroda, jedna iz puka, a svakako jedna od djevica. Ljepota tvoga tijela odsijeva blistavilom tvoje duše. Zato te najradije uspoređujem s Crkvom. Ti, dakle, u svojoj ložnici, kao u noćnoj povučenosti, sveudilj misli na Krista i svaki se čas nadaj njegovu dolasku.

Takvu te Krist poželio, takvu te sebi Krist izabrao. On ulazi samo ako su vrata otvorena. I neće te prevariti, jer je obećao doći. Zagrli, dakle, onoga za kim žudiš. Pristupi k njemu i obasjat će te. Zadrži ga, moli da ne pođe odmah, zaklinji ga da ne ode. Jer Riječ Božja trkom trči, i kome je dosadna, kod njega ne ostaje: lijenčina je neće zadržati. Neka joj tvoja duša hiti u susret, čvrsto se drži njenih stopa. Jer, hitar je korak Riječi.

I što napokon veli? Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali se nije odazvao. Ti si ga zvala, zaklinjala, ti si mu otvorila. Ne misli da mu se nisi svidjela ako je tako brzo otišao. Često nas kuša. Napokon, kad ga je onomadne mnoštvo zamolilo da ne ode, što je odgovorio?
I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Ta zato sam poslan. Zato i ako ti se pričini da je otišao, izlazi samo i ponovno ga traži.

Ta tko će bolje nego sveta Crkva poučiti kako ti je tražiti Krista? Zapravo, ako s razumijevanjem čitaš, naći ćeš njenu pouku: tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti.

Čime se, dakle, Krist može zadržati? Ne okovima nepravde, ne čvorovima užeta, već ga prigrljuju spone ljubavi, uzde duha: zadržava ga privrženost duše.

Veli se: tek što pođoh od njih. Tek što prođe ono malo vremena, kratak tren, čim te puste ruke progonitelja, ne poklekneš li pred vlastima ovoga svijeta, Krist će će ti izaći u susret i neće te ostaviti u dugotrajnoj kušnji.

Ona koja je Krista tako tražila i našla ga može reći: Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u ložnicu roditeljke svoje. Što je to kuća tvoje majke i njena ložnica? To je tvoja skrovitost i nutrina.

Čuvaj taj dom, unutrašnjost mu redi da bude čista. Bude li tvoj dom neporočan, uzdići ćeš se kao duhovno obitavalište, učvršćeno zaglavnim kamenom za sveto svećeništvo i Duh Sveti će u tebi prebivati.

Onu koja tako traži Krista, koja Krista tako zaklinje, Krist neće ostaviti, nego će je često pohađati. Ta s nama je do svršetka svijeta.

– – – – –

U ove predbožićne dane Crkva slavi jednu od najomiljenijih svetica sv.Luciju – djevicu i mučenicu prvih stoljeća svoga hoda kroz povijest. Djevičanstvo i ljubav prema Isusu, Zaručniku djevica, tijekom prvih stoljeća kršćanstva toliko je vrijedno da su mlade djevojke, kad Isusa upoznaju i dožive njegovu ljubav, spremne na mučeništvo. One zavjetuju djevičanstvo Djevičanskom Zaručniku i u toj ljubavi prihvaćaju mučeničku smrt, unatoč sjajnim ponudama za bogat, raskošan i lagodan život u odajama uglednih rimskih građana!
Prije nekoliko godina naslovnu stranicu ženskog časopisa „Glorije“ krasila je fotografija mlade, talentirane, prelijepe glumice Edite Majić, koja je, na sveopće iznenađenje kulturne javnosti odlučila prekinuti uspješnu glumačku karijeru i postati redovnicom karmelićankom – u Avili, samostanu u kojem je živjela sv.Terezija Avilska. U kulturnim krugovima bila je to više nego senzacija! Njeni kolege i kolegice iz kazališta plakali su od ganuća. Bila im je draga prijateljica i suradnica. Mnogi su vjerovali da je to samo trenutačna odluka i da neće dugo izdržati u teškim uvjetima samostanske discipline, daleko od kazališta, svoga naroda i domovine. Ustrajala je… Danas je ona redovnica s vječnim zavjetima, a pridružile su joj se i druge djevojke iz Hrvatske. Po njenom primjeru – napustile su svoje obitelji, grad, domovinu i svoje živote posvetile Bogu u djevičanskom predanju.
Djevičanska ljubav je najpoetičnije i najljepše što Bog može djevojci ili mladiću ponuditi! Biti Božji i dušom i tijelom, i mislima, i djelovanjem i životom koji već sada ima okus i miris neba – neiskaziv je osjećaj! Tkogod je imao prilike biti u blizini Majke Terezije, o. Ante Gabrića, sv.Oca Ivana Pavla II. ili neke druge svete osobe – osjetio je takav mir, radost, milinu i želju – da i sam bude čist i svet kao oni, i da ta radost traje zauvijek..
Svijet „trenutačnog užitka“, „ispijanje života naiskap“, svijet TV sapunica i površnosti svake vrste to niti razumije, niti prihvaća. Ruga mu se i ismijava ga, ponižava, a nažalost, sve ukazuje da nismo daleko od vremena, kad će živjeti djevičanskim životom slijedeći Krista i Blaženu Djevicu Mariju – biti progonjeno! U Engleskoj je nedavno šesnaestogodišnja djevojka bila izbačena iz škole, jer je nosila „prsten djevičanstva“, kojim je svima davala do znanja da želi živjeti djevičanski – do braka! Za sredinu u kojoj živi – to je bila prevelika provokacija. Moramo priznati da su djevojke i mladići danas pod takvim pritiskom „nemoralnih ponuda“ svijeta, da živjeti po svojoj savjesti i odazivu Božjim nadahnućima znači – prihvatiti mučeništvo! Malo se zna, ili se uopće ne zna da je nekoliko mladih djevojaka, djevica, bilo ubijeno tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, a jedna je časna sestra, milosrdnica, ubijena, zajedno sa svećenikom, kao osveta za hrvatski „Bljesak Hrvatske djevice i mučenice – svetice našeg naroda u našoj generaciji naše su zagovornice u nebu. Nažalost, ni Crkva ih još ne prepoznaje kao svetice, a za neke i ne zna…
Ovog ljeta, duboko me je potresla vijest koju je objavila IKA: moja učenica, redovnica Slavica Vicić, iznenada je, nakon kratke bolesti, u samo nekoliko dana, umrla ovog ljeta. Bila je vrlo draga, jednostavna, nenametljiva, prihvaćena, u odnosu na druge učenike – djelovala je zrelije. Uvijek je bila sigurna da želi biti – časna sestra. Odmah nakon osnovne škole otišla je u samostan, završila srednju školu i Teologiju, te kao redovnica djelovala je u raznim mjestima u Hrvatskoj… Vjerujem da moli i za svoju nastavnicu. Sada je Zaručnica, koja svom Zaručnikom u nebu – pjeva vječnu „Pjesmu nad pjesmama“, pravi spjev o djevičanstvu!

Ana Penić