SRCE NAŠE MISIJE I NAŠEG POSLANJA
Keith Fournier
Srce je središte naše osobe, mjesto gdje svatko pravi izbore iz kojih će utjecati na svoj vlastiti svijet kao i na svijet oko sebe. Pobožnosti Srcu Isusovu podsjećaju nas da je On u svojoj svetoj čovječnosti, u kojoj nalazimo uzor svoga potpunog čovještva. U svom utjelovljenju, po životu, smrti i uskrsnuću, mi primamo oba uzora i sredstva kao bismo bili Njemu sličniji. Svetkovina Srca Isusova podsjeća nas na naše poslanje u kulturi u kojoj živimo, koja je zaboravila Boga. Provedimo mjesec lipanj u molitvi Srcu Isusovu, i tako ćemo podizati naš narod, i, zapravo, cijeli svijet k Onome kojem smo puninom povjerovali. On nas neće razočarati: Njegovo Srce još uvijek kuca puno milosrđa i ljubavi za svijet.
„Sada, ja, Barack Obama, predsjednik USA snagom svoga autoriteta koji mi je povjeren Ustavom, i zakonima USA proglašavam lipanj 2013.godine kao LGBT “Mjesec ponosa“, proglasio je nedavno predsjednik SAD Barack Obama.
Ovo Obama čini već nekoliko godina. U stvari, 13.lipnja 2013, bit će veliki prijem održan u Bijeloj Kući i tako će službeno biti proslavljena Predsjednikova odluka da cijeli mjesec bude proslavljen u promociji „Ponosa LGBT zajednica“.
Katolici u lipnju imaju sasvim drugačiju praksu, potpuno različitu od ove! Mi lipanj posvećujemo Presvetom Srcu Isusovu.
Prošlog tjedna slavili smo blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Danas slavimo svetkovinu Srca Isusova. Čitanja današnjeg blagdana podsjećaju nas na Boga i Njegovu Ljubav spram svakog pojedinog čovjeka, svaku ženu i svako dijete. Isus je dobri Pastir koji ostavlja 99 ovaca i traži onu jednu, izgubljenu. (Slijedi tekst: Luka 15:3-7). Tijekom cijelog ovog mjeseca lipnja Crkva nas poziva na razmišljanje – što to uistinu znači: živjeti svoj život tako, kakvim ga otkrivamo u Srcu Milosrdnog Boga za sav svijet.
Sudionici II.Vatikanskog sabora, u Pastoralnoj konstituciji o poslanju Crkve u suvremenom svijetu napisali su: “Istina je da se jedino u misteriju utjelovljene Riječi rasvjetljuje tko je čovjek. Naime, Krist, naš Gospodin. Krist, posljednji Adam, otkrivanjem misterija Oca i Njegove ljubavi, u potpunosti otkriva čovjeka sebi sama i čini njegov uzvišeni poziv jasnim.
Dvije godine prije nego je postao Papa, Karol Wojtyla govorio je katoličkim biskupima u USA. Njegova iskrena pronicljivost i opažanje bilo je objavljeno u “Wall Street Journal“ 9. studenog 1998.
„Mi sada stojimo suočeni s najvećim povijesnim srazom kroz koje je čovječanstvo prošlo. Mislim da široki krugovi američkog društva ili široki krugovi kršćanskih zajednica to u potpunosti ne shvaćaju. Suočavamo se s konačnim srazom između Crkve i anti-Crkve, Evanđelja i protu-Evanđelja. Ovaj sraz je u planu Božanske providnosti. Ovo je sukob koji cijela Crkva mora prihavtiti“
Mi danas živimo u društvu, kojeg je je Papa emeritus, Benedikt XVI. nazvao „diktatura relativizma“. Relativizam odbacuje i niječe postojanje objektivne istine, koja se može spoznati iskustvom i razumom, koji bi morali upravljati našim životima i društvom. Odvojena od (moralnih) normi koje trebaju voditi naše ljudske izbore, koje vladaju našim ponašanjem, mi i naša kultura brzo propadaju.
Kad se ništa objektivno istinito ne može shvatiti, prihvatiti što bi bilo temelj našeg zajedničkog života, nema temelja ni za autentičnu slobodu. Umjesto toga prelazimo granicu anarhije. Brak je slijedeći cilj u napredovanju anarhije socijalnog i kulturnog inženjeringa.
U svom, apostolskom razmatranju o Euharistiji, sakramentu milosrđa, Papa emeritus Benedikt XVI. sažeo je dužnosti nas katolika kad su suočeni s napadom na autentični brak: “Brak i obitelj su institucije koje se moraju promicati i braniti od svakog mogućeg drugačijeg poimanja i formuliranja njihove istinske prirode, budući da sve što pogađa njih – pogađa i samo društvo zbog pogrešnih izbora.”
Crkva obilježava vrijeme velikim događajima iz života Isusa Krista i kršćanske vjere. Tako čineći, ona poziva kršćane da žive drugačije – u svakoj kulturi i u svakoj epohi. Ona također drži istinu vjere pred svijetom, koji treba biti oslobođen. (Katekizam Katoličke Crkve 845.)
Postavlja se pitanje, što Predsjednik ovom svojom proklamacijom objavljuje o naciji koju volimo i što on zapravo promiče?
Nitko ne niječe činjenicu da sva ljudska bića imaju fundamentalno prava i dostojanstvo jer su ljudska bića. Pa ipak, ovo što on sad proglašava, kao i tijekom posljednjih nekoliko godina posvećujući cijeli lipanj LGBT nije u tome da ljudski život procvjeta. To je proslava stila života koji nikako ne promiče ni procvat ljudskosti i života, niti donosi istinsku sreću.
Ovo je doba novih misija! Ovdje su dvije vrlo različitate vizije ljudske osobe, ljudske ljubavi i dostojanstva ljudske spolnosti, cvjetanje ljudskog braka i obitelji – i društva koji je temeljen na njima – koji osiromašuje i osuđuje sve ono što se tiču srca, duše i budućnosti Zapada. Naša misija je da kao Crkva vodimo čovjeka k istinskom ljudskom napretku, procvatu i slobodi; drugi put vodi k ljudskoj degradaciji i kulturnom kolapsu.
Svetkovina Srca Isusova podsjeća nas na našu misiju u kulturi koja je zaboravila Boga. Provedimo mjesec lipanj u molitvi Presvetom Srcu Isusovu, dižući svoj narod, u stvari, cijeli svijet, Onome kojemu smo povjerovali. On nas neće razočarati; Njegovo Srce još uvijek kuca s milorđem i ljubavlju za svijet.“Presvetio Srce Isusovo, mi ti vjerujemo!
Priredila: Ana Penić, MM
