ŠTO IMAŠ DA MI DAŠ?

Davno je to bilo… ali sjećanja izviru iz srca kada smo hodočastili Gospi u Aljmaš mladi i puni elana pjevali smo:  “I ako želiš biti temeljit Kristov učenik, gorčine budi spreman piti, bar mali bit ćeš mučenik…” Godine su prolazile i svaka od nas sazrjevajući u vjeri i predajući se Isusu prihvatila je taj djelić mučeništva. Svjesni smo ako molimo svaki dan “Dođi kraljevstvo tvoje” da to kraljevstvo već sada počinje. Mi smo kreatori Njegova kraljevstva koje nije od ovoga svijeta. Isus je propovjedao da je njegovo kraljevstvo: ”istine i života; svetosti i milosti; pravde, ljubavi i mira.” Dao je za nas život, zato je On za nas kralj. On živi u mojoj duši i ja iz te duše za Njega živim. Otvorimo stoga oči srca da prepoznamo darove razlučivanja dobra od zla. U onaj dan
kada se susretnemo sa svojim Kraljem neće nas on suditi nego naša djela, što smo učinili prema svome bližnjemu? Poticajna je ona priča od R. Tagore-a:  ”ŠTO IMAŠ DA MI DAŠ ? Išao sam kao prosjak po seoskom putu od vrata do vrata kad se u daljini pojavila tvoja zlatna kočija. Upitah se: tko li je taj kralj kraljeva? Ponadah se da mom zlopaćenju dolazi kraj. Zastao sam da me obdari milostinjom. Kočija je stala pokraj mene, ti si me pogledao, nasmješio se i sišao. Pomislih da je sreća mog života naposljetku došla. Odjednom pružio si ruku i rekao: “Što imaš da mi daš? Ah kakve li kraljevske šale, prosjačiti od prosjaka! Stajao sam zbunjen, neodlučan a onda sam iz torbe izvadio najsitnije zrnce žita i pružio ga tebi. Ah kako sam se snebivao kad sam u smiraj dana ispraznio svoju torbu i na tlu ugledao najsitnije zrnce od zlata. Gorko sam zaplakao i zažalio što nisam bio velikodušniji da te podarim svim što imam.”
Neka nas na našem putu zagovara i štiti Marija naša Kraljica i majka – amen-

Jelena, MM