Sv. Leopold ”upecao” fra Ivicu Vrbića
Sveti Leopolde!
Dok sam kao dijete u Maglaju na tvoj blagdan, iskreno ne mareći previše za tebe, trčao oko fontane/ribnjaka ne bi li upecao ribe, ti si upecao mene. Ispovjedaonica na katu crkve u koju sam radoznalo zalazio otkrivala je ono što se do sada uvijek u životu događalo: tu si, a nisi tu. Nisam te mogao vidjeti, ali sve je govorilo o tebi. Ti nisi svetac buke, nego svetac srca. Možda te zato ljudi tako skrovito i vole.
Pred tobom se ne sramimo biti mali, jer ti si bio mali.
Pred tobom se ne sramimo mucati, jer ti si mucao.
Pred tobom se ne sramimo reći da nismo dovoljno molili, jer ti si rekao da sve stavimo na tebe i da ćeš ti misliti.
Pred tobom se ne sramimo reći da smo griješili, jer si i ti sam bio svjestan svoje grešnosti.
Pred tobom se ne sramimo pustiti suzu, jer ti si ipak injekcija i flaster Boga Liječnika i Lijeka!
Hvala ti za sve ono što smo do sada zajedno u životu prošli!
Ne znam što me još u životu čeka, ali jedno te molim budi uvijek uz mene!
Opet ti na brigu stavljam one na koje mislim i koje volim. Ako sam sebičan opet si ti kriv, jer premda si bio daleko volio si svoje!
Sveti Leopolde Bogdane, koji si uvijek pokazivao veliko razumijevanje za ljudske patnje i utješio mnoga skršena srca, priteci nam u pomoć. U svojoj dobroti nemoj nas napustiti, nego nas utješi i posreduj nam milost za koju te s velikim pouzdanjem molimo. Amen.
