Sveti Elizej – kako je prorok čudom umnožio ulje udovici u nevolji?

Današnji je sveti zaštitnik Elizej (hebrejski Eliša), starozavjetni prorok iz IX. stoljeća prije Krista. Sveti Elizej – starozavjetni je prorok, ali je u Crkvi čašćen kao svetac pa su se po predaji i njegove relikvije prenosile u Aleksandriju, Carigrad i Ravenu.

Među mnogim čudesima koje je izveo sveti Elizej treba istaknuti da je ozdravio Naamana od gube i oživio mrtvo dijete, umnožio je kruh, razdijelio vode rijeke Jordana da bi je prešao…

Bio je učenik proroka Ilije

Prorok Elizej, koga danas častimo, živio je u 9. stoljeću prije Krista u jordanskoj dolini. Ime Elizej dolazi od hebrejske riječi koja u prijevodu znači „Bog koji pomaže”, „Bog koji spašava”. Bavio se poljodjelstvom i bio je prilično bogat. Bio je učenik proroka Ilije te se na Ilijin poziv spremno odazvao. Poklao je sve svoje volove. čak 12 pari, priredio gozbu, a onda se zaputio za njim: „On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.” (1 Kraljevima 19,16.19-21)

Među mnogim čudesima koje je izveo treba istaknuti da je ozdravio Naamana od gube i oživio mrtvo dijete, umnožio je kruh, razdijelio vode rijeke Jordana da bi je prešao, kao što je to učinio Mojsije na Crvenom moru, a nakon njegove smrti u kontaktu s prorokovim kostima mrtvac je oživio: „Dogodilo se da neki, sahranjujući čovjeka, baciše mrtvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.”

Uz navedena jedno od čudesa koje je učinio Elizej bilo je umnažanje ulja udovici čiji je suprug umro, a vjerovnici su došli ubrati njegov dug, te doveli udovicu u situaciju da izgubi vlastitu djecu.

Zaštitnik je hrvatskih gradova Fažane i Draguća.

O njemu su opisi u starozavjetnoj Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva ( 1 Kr 19,16.19-21; 2 Kr 2 – 9). Živio je u 9. stoljeću prije Krista, potjecao je iz imućne obitelji. Bog ga je pozvao preko proroka Ilije kojemu je bio poslužitelj. Ovako čitamo u Svetom pismu da je Bog naložio svetom Iliji nakon povratka s gore Sinaja: “Jahve reče Iliji: ‘Idi, vrati se istim putem u damašćansku pustinju…. i pomaži Elizeja, sina Šafranova iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe….

Ode Ilija  i na povratku  naiđe na Elizeja, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: ‘Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.’ Ilija mu odgovori: ‘Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?’ On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.” (1 Kr 19,16.19-21).

Nakon što je Ilija ognjenim kolima bio uznesen u nebo, Elizej je primio snagu i moć Ilijina duha. Kao prorok ostavio je  važan dojam poput Ilije. Bog je preko njega činio čudesa.

Utjecao je na religiozni, ali i na politički život izabranog naroda.