SVI OSTVARENI SNOVI
Kad si mlad, i sa samo osamnaest godina susretneš u duši živoga Isusa, jednostavnog i neodoljivog mladića iz Nazareta, misliš da je cijeli svijet tvoj. Pun si snova i sve ih s Njim želiš ostvariti odmah – tu i sada! Kad s tim prelijepim mladićem prođeš kroz sve godine mladosti, radosti, zrelosti, iskušenja, boli, omalovažavanja, neprihvaćanja (recimo, zato što si „primitivni, zatucani, nemoderni katolik“), i potom sve svoje i Njegove snove vidiš ostvarene u novoj generaciji, s novim mladima ljudima – ne možeš a da ne budeš sretan do „korijena kose“, do najdubljih dubina duše i najviših vrhunaca svojih ideala i maštanja pod „kreativnim vodstvom“ Duha Svetoga!
Jedan od takvih dubina, i visina, i širina (kako bi rekao sv.Pavao) duhovne radosti bio je u Osijeku doček Nove 2013. godine u crkvi sv.Ćirila i Metoda. U punoj, prostranoj i „najmlađoj“ izgrađenoj crkvi u Osijeku studenti okupljeni oko o.Areka, sveučilišnog kapelana pripremili su novogodišnji duhovni spektakl.
Silvestarska večer bila je hladna i maglovita, prilično tiha, u usporedbi s prijašnjim novogodošnjim praskanjem petardi. Već u 21h crkva, koja je Božjom providnošću smještena između dva studentska doma, već je bila puna. Mladići i djevojke, studenti i oni koji ih vole, mladi ljudi koji su svoje školovanje već završili, pa oni zaposleni, već su ispunili sve klupe. „Klapa Duha Svetoga“, tako bih nazvala mladiće i djevojke koji uz o.Areka i dvije gitare pjevaju na tjednim klanjanjima, i pratnja su mu na duhovnim obnovama gdjegod ih ima, sve prisutne uvodili su u ozračje molitve, zahvaljivanja, slavljenja i opuštene otvorenosti Duhu Svetome, koji je, zaista, do dolaska o.Areka, bio u Osijeku „nepozanti Bog“. Danas ga znamo prepoznati u mnogim svojim iskustvima. Čitanje Biblije, slušanje propovjedi, nagovora i razmatranja o.Areka pomoglo nam je da – razlikujemo duhove i opredjelimo se za Boga, s radošću, u klanjanjima, klicanjima, postovima i tišinom, koja govori više od tisuću riječi…
Što je vrijeme više odmicalo, to je sve više ljudi, sad odraslih, obiteljskih, dolazilo u crkvu. U 22.h o. Arek je slavio sv.misu zahvalnicu, a odmah potom, u 23h počelo je bdijenje pred Presvetim…. Tišina, sabranost, većina mladića i djevojaka na koljenima – prizor biblijski bajkovit… Tišina se izmjenjivala s pjesmama, s Patrovim nagovorima, s molitvom za potrebe studenata, prisutnih, cijele Crkve i cijelog svijeta…. U tišini je dočekana i ponoć…Vatromet, kojeg smo čuli (na Trgu Ante Starčevića), petarde koje su parale zrak u blizini bili su znakovi da smo ušli u Novu godinu… Čestitali smo jedni drugima, „prijateljskim cjelovom“ zaželjeli jedni drugima sretnu i blagoslovljenu Novu godinu, i razišli se kućama. Studenti su nastavili radosno druženje u župskoj dvorani još nekoliko sati – bez alkohola, u radosnom ozračju zajedništva čiste, lijepe i pobožne mladosti…
Upravo je sve ovo bio san generacije mladih s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća u Osijeku, koji je bio toliko avangardan, pogotovo što su ga potakle djevojke, da je jedva odobren – i ostvaren u kapucinskoj crkvi. Tada su oci kapucini dopustili da se u crkvi okupi i tiho moli od 23h do 24h. Djevojke su to prihvatile. Došle su, u tišini bdjele uz Euharistijskog Isusa… tiho, ali radosno se vratile svojim kućama. Sve su bile iz Osijeka. Bio je tek san!
Danas dosanjan i odsanjan – mnogostrano! Na našu i Isusovu radost!
Ana Penić
