(Igrani film) Tko je bio sv. Šarbel?

Sv. Šarbel Makluf (1828-1898), rođen je u maronitskom selu Bega-Kafra na podnožju Libanonskog Gorja, a na krštenju je dobio ime Josip. Dok je, kao dječačić napasao stado, susreo je redovnika koji mu je u razgovoru upravio, pomalo, proročanske riječi: “Kad se mir Kristov jednom ukorijeni u tebi, tada ćeš drugima donositi mir, liječiti ih od njihovih strahova u životu i od njihovih sumnji. Snaga žarke molitve ima tisuću puta veću moć od svih ljudskih lijekova, od svake zemaljske moći.”

Nedugo potom mladi Josip napušta obiteljski dom i 1851. odlazi u samostan Annaya. Uzima redovničko ime Šarbel i započinje strogi asketski život. Obavljao je teške fizičke poslove i hranio se starim prepečenim kruhom i najlošijim plodovima iz vrta, premda je i za njih uvijek tražio dopuštenje. Mir i sreća u njegovoj duši danomice su rasli. Poslije teoloških studija, za svećenika je zaređen 1856. Život mu je bio prožet dubokom molitvom, razmatranjem nebeskih stvarnosti i opsluživanjem Pravila svetoga Reda. Sve se više povlači iz svijeta da bi vrijeme provodio u kontemplaciji, a 1872. mu je ispunjena i želja da uđe u kandidaturu za pustinjaka, dok 1875. dobiva dopuštenje i da se definitivno naseli u zapuštenoj i ruševnoj kolibi koja će ostati nijemi svjedok njegovih žarkih vapaja Bogu i danonoćnih mrtvljenja.

Osobito je štovao Majku Božju i u kapelici dnevno slavio svetu misu. Čitav njegov život bio je euharistija, što znači žrtva, pa je tako i ovaj svijet napustio na Badnjak 1898. upravo za vrijeme slavlja svete mise. Oko njegovog groba treperilo je svjetlo 45 dana i noći, a tijelo mu je ostalo neraspadnuto sve do naših dana. Na grobu se osjećao poseban miris. Samo za prva tri mjeseca nakon njegove smrti zabilježeno je 350 ozdravljenja po njegovom zagovoru, poradi čega ga je već za života, a još više poslije smrti, pratio atribut – čudotvorca! Godine 1965. papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim, a 1977. i svetim.

Izvor : Veritas