Tri Ahabova pogleda

PROROK ILIJA    912. – 20. srpnja 850. prije Krista

Nije Ahab znao bi li se smijao ili plakao nad ovim čovjekom koji je izgledao sve samo ne zdrav

Gledao je izraelski kralj Ahab u čudu ispred sebe čovjeka čije ime znači Jahve je moj Bog, svog nekako kvrgavog, neobrijanog i smrdljivog, neukog a činilo mu se bahatoga i silnog kao da pod njegovim nogama stoje 3 kraljevstva, kako mu se grozi da će, pozivajući se na Jahvu, Boga Izraelova komu navodno služi, zatvoriti nebo i dok on ne kaže neće biti ni rose ni kiše. Nije Ahab znao bi li se smijao ili plakao nad ovim čovjekom koji je izgledao sve samo ne zdrav i dao je straži mig neka ga udalje misleći kako će time priča biti završena, ali „luđakovo“ striženje obrvama i sijevajuće oči urezali su mu se duboko.

Suša
Nije mu sigurno padalo na pamet kako će treću godinu od susreta s tim neznancem, pošto je glad u Sjevernomu kraljevstvu postajala sve većom, skupa sa svojim upraviteljem Obadijom obilaziti kraljevinu ne bi li našao kakav potok ili izvor s travom kako im ne bi propali konji i mazge i sva stoka.

Pretražio je svoju zemlju mnogo puta i preko svojih ljudi i žbira po svim narodima i kraljevstvima tragao za Ilijom Tišbijcem, koji kao da je propao u zemlju. A kiše nema i premda mu doušnici tvrde kako je stanje u kraljevstvu stabilno i kako nema zavjerenika i onih koji bi pozivali na pobunu, sve se osušilo i još se suši i neće dugo proći kako će gladan narod izgubiti strpljivost.

Izraelci su Baala već potpuno prigrlili, na čemu je inzistirala njegova žena Izebela, kći kralja Etbaala s kojom se oženio na zahtjev svoga oca kako bi savez s Tirom u Izrael doveo njihove čuvene graditelje, trgovce, obrtnike i umjetnike, a sada su zamrle svečanosti koje je s raskošnim obredima puk počeo voljeti puno više od zahtjevne etičnosti Zakona, pogotovo nakon što mu je žena dala pobiti sve Jahvine proroke i porušiti žrtvenike. Ali otkad se nebo zatvorilo nema ekstaza i njezini proroci i svećenici više ne plešu a zamrla je i sveta prostitucija i kult plodnosti kojega su poticali i koji je donosio novce.

Oganj
I Obadija mu je rekao kako je vidio Iliju i kako mu je obećao da će mu se pokazati te ponovno stoji pred čovjekom koji ni od kuda opetovano izranja: „’Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?’ Ilija odgovori: ‘Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu a ti si sljedbenik Baala. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim’“ – kazao je, a Ahab ga gleda posve drugačije.

I obratio se Ilija svemu Izraelu pitajući ga dokle će sjediti na dvije stolice hramajući na obje strane. Ako je Jahve Bog, neka ga slijede, a ako je Bog Baal, neka idu za njim. I stavili su dva junca na drva, jednoga pred 450 Baalovih proroka, a drugoga pred Iliju koji je još popravljao srušeni žrtvenik. Padali su Baalovi proroci uz zvuke citri u bunilo i bjesnilo, trebajući izazvati da Baal pod juncem potpali vatru, skakali i prigibali koljena, vikali sve glasnije i parali se noževima, krv ih je oblijevala ali odgovora nije bilo. A onda je jedini preostali Božji prorok oko napukloga žrtvenika iskopao jarak i rekao neka napune četiri vrča vode i izliju na paljenicu i na drva te neka to ponove i učine i po treći put, i zazvao Boga: „’Usliši me, Jahve, usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca’.

I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku osuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: ‘Jahve je Bog! Jahve je Bog!’ Ilija im reče: ‘Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!’ I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.“

Razočaranje

I počela je jaka kiša i sve je govorilo kako će se Izrael ponovo dići iz mrtvih nakon što je dokazano tko je Bog i koga treba slijediti. No kada je Ahab rekao ženi kako su proroci ubijeni mačem, ona poruči Iliji: „Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!“

Buktinja
I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti iz podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život – kaže Knjiga Sirahova.

Kakvo je i koliko to zlo? I koliko samo glava ima? Jesam li samo odsjekao rep a zmiji sada glava buja postajući još većom? I zar taj Ahab baš ništa ne shvaća? A gdje je bio i jest taj narod, ta vojska koja je sve vidjela i opet na njenu zapovijed ide na mene? Košmar pitanja bio je u Ilijinoj glavi jer ništa se izgleda nije promijenilo. I kao da Ruka Jahvina više nije nad njim, „uplaši se“ i spašavajući život ode u pustinju i zamoli Boga neka umre jer mu je svega dosta. No Bog šalje anđela neka ga okrijepi i Ilija dobiva snagu za simbolični četrdesetodnevni put do Božje gore Horeba. Ondje se u spilji ponovno tuži kako je ostao sam, a Bog dolazi kao „šapat laganog i blagog lahora“ i kaže mu: „Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehua, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehoe, za proroka namjesto tebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.“

Imat će Ilija s Ahabom još posla, morat će mu nakon što je kralj ubio Nabota kako bi se dokopao njegova vinograda obznaniti kako će „na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv“ lizati i njegovu i da će mu Bog istrijebiti potomstvo a „psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske“. Ahab više ne sumnja u istinitost prorokove riječi. Gleda ga, para svoje haljine i stavlja na tijelo kostrijet. Posti i takav hoda „tiho jecajući“. Jer se ponizio, zla na njegovu kuću bit će puštena tek u vrijeme njegova sina, koji će nastaviti činiti djela koja su činili majka mu i otac. A Ilija više neće bježati pred kraljem i s neba će od Ahabova nasljednika Ahazije biti dvaput zaštićen ognjem. Prorokov će poziv nastaviti Elizej, kojega će Bog također uslišavati, pa i na molbe za vraćanje mrtvih u život.

Piše: Nebojša Gunjević