UMIJEĆE USMENE KOMUNIKACIJE

foto: Hocu.ba

U pismu svojoj subraći jedn benediktinski opat piše:

„Sancta morum elegantia… et dulcissum spestaculum angelis et hominibus.“ Opat zahtijeva od subraće da u razgovoru budu „sveto elegantni“, da njihovo druženje bude „ljupki prizor i anđelima i ljudima“. Opat želi da razgovor među monasima bude „sveto elegantan“, s puno poštovanja, diskrecije, prožet igrom govora i odgovora, šutnje i razgovora, kao događaj probranih riječi. Monasi trebaju stalno tako razgovarati da njihov razgovor bude „ljupki prizor“, ugodan i nenametljiv i anđelima i ljudima.

Te misli, koje dolaze iz kršćanske riznice mudrosti, tako su moćne, a tako teške i zahtijevne, gotovo neostvarive u ovom svijetu poludjele komunikacije i ludih riječi. Današnja je komunikacija sve samo ne „elegantna“, sve samo ne „ljupki prizor“, kako sam pisao u svojoj knjizi o šutnji. Sve je puno uvrjedljivih i ciničnih riječi bez sposobnosti  za slušanje drugoga, ili pak riječi koje su krajnje beznačajne i lažne“

                        Prof. dr. sc. Ivica Raguž

                                Katedra dogmatske teologije

na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu

*1. puta objavljeno 27. travnja 2024.