Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji

Vlč. Vilim Cecelja svjedoči o mladom svećeniku Alojziju Stepincu: „Kod stola bi malo jeo. Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji… Na Kaptolskom s trgu često viđao taj probisvijet, kako su te siromahe nazivali, gdje prosjače.

Govorilo se da je to svijet koji neće raditi, pa nije ni vrijedno davati im milostinju, jer će ionako sve zapiti.

Za socijalne probleme, nažalost, nije bilo razumijevanja, pa se uopće nije ni pristupalo njihovu rješavanju. Usprkos takvom mentalitetu, Stepincu je ipak pošlo za rukom, da je na Kaptolu osnovana, i to u samom Nadbiskupskom dvoru, dnevna kuhinja za zagrebačku sirotinju.“

***************

Osnivatelj Akcije za pripomoć izbjeglicama

Kad je Hitler počeo progoniti narode nearijskoga podrijetla i svoje političke protivnike, mnogi su bježali prema jugu Europe i tražili utočište u Jugoslaviji, uglavnom u Zagrebu. „U Zagrebu na kolodvoru viđali su se izgladnjeli, izmoreni, preplašeni bjegunci, bez odjeće i obuće, bez novčanih sredstava.

Mnogi bi se od njih po nekakvu nagonu uputili i prema katedrali, i vidjevši nadbiskupski dvor, ušli bi u nj s pouzdanjem da će u njemu naći dobro srce koje će im u nevolji pomoći. Broj takvih je danomice rastao.“ (…)

Bijaše tada doista velik broj i velika bijeda tih jadnih ljudi. Da bi se moglo pomoći najsiromašnijima, on je 31. prosinca 1938. osnovao Akciju za pripomoć izbjeglicama (Komitet) i stavio je pod osobnu zaštitu učinivši se i posrednikom kod jugoslavenskih vlasti. (…) Najveći broj ljudi koje je nadbiskup Stepinac ovom akcijom uspio spasiti i potpomoći otputovao je u Francusku, a potom u Ameriku, Englesku, čak u Kinu i Japan.

Među tisućama tih izbjeglica, nalazili su se ugledni ljudi, kao dr. Gere, kasnije ministar pravde u Austriji, šef tajne službe Beneševa kabineta koji je pobjegao sa svim dokumentima češke vlade, zatim češki i poljski intelektualci, koji su masovni prelazili na hrvatsko ozemlje. (…)

Terezija Škringer, tajnica Akcije za pripomoć izbjeglicama, svjedoči da je „zbog toga Komiteta nadbiskup Stepinac bio često predmet smijeha i novine su ga napadale, ali on je nastavio ovo veliko djelo milosrđa do posljednjeg dana.“

Izvor: zg-nadbiskupija.hr