VI STE SVJETLOST SVIJETA (duhovna obnova za djevojke)

Početak Godine vjere u Crkvi, Svjetovni institut Obitelj Malih Marija, obilježio je dvodnevnom duhovnom obnovom za djevojke. Prigodni duhovni program „Gospodine, pomozi mojoj vjeri“ vodio je o.Arek, sveučilišni kapelan osječkog Sveučilišta,u kući Obitelji, u Osijeku.

Posljednji vikend u listopadu u sabranosti, molitvi, klanjanju pred Presvetim, te pjesmom, prisustvovalo je trideset djevojaka, najviše studentice, koje se okupljaju nedjeljom na studentskoj misi, utorkom na klanjanju u župnoj crkvi sv.Ćirlia i Metoda, te katehezama u studentskom domu, srijedom uvečer. Kroz ovo vrijeme djevojke su upoznavale svoju vjeru, propitivale svoje živote u svjetlu Evanđelja, te izgrađivale svoje osobno dostojanstvo i identitet.

Na početku duhovne obnove o.Arek je sve djevojke pozdravio i zajedno s njima izmolio Zaziv Duha Svetoga, njegovo svjetlo i mudrost, te predložio da u tišini osluškuju što im Bog želi reći, jer je pred njima život. Na njih u budućnosti računaju njihove obitelji, Crkva, društvo, jer one će živjeti budućnost i izgrađivati svijet… Govorio je srcem ispunjenim Duhom Svetim…
Slijedila je sv.misa, te klanjanje pred Presvetim i večera.

Prvo razmatranje drugog dana bilo je „Važno je da shvatim i prihvatim volju Božju u svom životu“ i prepoznam gdje me Bog treba – kao suprugu i majku, kao redovnicu, kao apostola u svijetu, ili kao samostalnu osobu koja se želi u svojoj samoći „činiti nešto lijepo za Boga“. Nakon pjesme „To nije tajna što može Bog“ bilo je razmatranje o životnom pozivu kao poslanju primjerima iz suvremenog života: Tu je obitelj majke, oca i njihovo sedmoro djece koja je redovito u crkvi, živi zajedništvo vjere i u obitelji i u Crkvi, iako je i majka zaposlena i vrlo uspješna u poslu… Drugi primjer je bio življeno svećeništvo jednog intelektualca koji je Božji poziv zapamtio točno u dan. Tako je bilo jasno, iak omu je tada bilo samo trinaest godina, a sve do dvadeset i treće se opirao Bogu, da bi to odbijanje završilo u – bolesti. Tada je pristao na Božji poziv, postao svećenik i ostao mu je vjeran do prerane smrti. Jednako tako i redovnica, koja je već u osnovnoj školi točno znala da želi biti redovnica, i to svoje zvanje vrlo sretno živi i danas. Treće zvanje, „biti u svijetu, a ne biti od svijeta, nego biti sva Božja“ je primjer utemeljice Obitelji Malih Marija, gospođe Elizabete Kulundžić, koja je živjela puninom djevičanskog majčinstva u svijetu odgajajući mlade djevojke za ispunjenje Božjeg poslanja u svom životu. Odgojila je mnoge dobre supruge i majke, mnoge redovnice, a osnovala je Svjetovni institut Obitelj Malih Marija. Posebno zanimljiv život je bio prve katoličke svetice SAD-a Elizabeth Ann Seton. Ona je bila supruga i majka, potom udovica koja je osnovala redovničku zajednicu (u početku je bila protestantica, ali je privučena Majkom Božjom prešla na katolicizam) i mnogo škola po Americi. Njen unuk, koji je postao biskup – pokrenuo je proces beatifikacije svoje bake.
Da bi se ostvario sretan život bitno je u Duhu Svetom prepoznati svoje zvanje kojim ću ostavriti sebe, iskorititi sve svoje talente i obogatiti svijet i Crkvu u osobnoj radosti i predanju… Blažena Majka Terezija je često govorila o radosti, iako je živjela teško i mnogo trpjela – što se do kraja vidjelo tek kad je umrla.
Drugo razmatranje bilo je „Vi ste svjetlo svijeta“ koje je održao o. Arek. U Godini vjere svi smo pozvani biti svjedoci i evangelizirati. Evanđelja nam govore da je Isus „svjetlo svijeta“, a pogotovo Ivanovo nam govori u Prologu. Isus i nama danas govori: “Vi ste svjetlo svijeta“. Pater je spomenuo pozantu uzrečicu: “S kim si, takav si!“ Većina nas naslijedila je vjeru od svojih roditelja, obitelji. Većina kršćana se danas osjeća kao da je u dijaspori. To nećemo moći, naglasio je o.Arek, ako se ne hranimo s dva stola: stola Riječi Božje, Biblije i Euharistije. Naglasio je kako je Crkva Isusovo djelo. Radosnu vijest o Njemu ona prenosi pismenim (novi Zavjet) putem i usmenim putem (Tradicija).“Ona u sebi nosi najsnažniju silu svijeta i kozmosa: Duha Svetoga koji oživljuje sva bića, drži zakone prirode, stvara nove oblike, liječi ranjene i okrnjene organizme Crkva je za svakoga čovjeka. Njezina snaga nije broj, kao ni uvjerljiv i veliki nauk, nego Isus Krist. On je Mudrost Božja i Sila Božja.
Pater je pozvao sve prisutne da svaki dan čitaju Bibliju. „Sadržaj te knjige je Isus Krist, onaj isti Isus koji je u tabernakulu, kaže sv. Augustin. Tabernakul i ambon, mjesto odakle se naviješta Božja riječ. Kad taj Bog dodirne naše srce – događa nam se isto ono što je doživio Lazar: “Lazare, izađi van!“ Kad otvaramo i čitamo Bibliju i mi doživljavamo ono što se dogodilo na brdu Tabor. Otac govori kad dodiruješ Bibliju, „To je Sin moj ljubljeni, njega slušajte“. U Bibliji nam govori živi Bog. Zašto ima tako malo pravih vjernika? Jer nisu susreli živoga Boga. Mi smo pozvani svjedočiti da živi Bog postoji i svojim životom i svojim svjedočenjem. A to svjedočenje bit će moguće tek kad mi osobno doživimo susret sa živim Isusom. On sam je posvjedočio da je njegov susret sa svećenikom koji je imao iskustvo s Duhom Svetim raspalilo njegovo srce za Gospodina. „Ako znamo svoje iskustvo vjere psovjedočiti pravoj osobi u pravo vrijeme i na parvi način, tada znamo evangelizirati“, istaknuo je o.Arek.
Uz osobno iskustvo, kazao je o.Arek, potrebno je i teoretsko znanje, a to je kateheza. „Plovidba po vjeri bez znanja može se pokazati opasnom“.
Sve što je o.Arek govorio svojim je svjedočanstvom potvrdila gospođa Nevenka, majka četvero već odrasle djece, zaposlena kao službenica u jednoj javnoj ustanovi. Njeno izlaganje sažela je u rečenicu „Snago moja i zaštito, u Tebi duh se moj odmara“, jer ju je samo vjera vodila kroz nimalo lagan život. Ispričala je kako je nju i njezinu obitelj otac, koji je radio u Austriji živio po principima: “Neke stvari ne mogu, a neke ne smijem“ kako bi ostao vjeran svojoj supruzi i svojoj djeci, a Nevenka je tome dodala: “A neke stvari – moram!, dok neke ne moram ali HOĆU!“ Tu je spomenula listopadske pobožnosti i svakodnevno moljenje bar jedne desetice krunice sa svojim suprugom. Upozorila je djevojke da se klone dugog „hodanja“ s mladićem i istaknula je, da je vrlo važno, i u čemu se slaže s o.Arekom i sv.Ocem Ivanom Pavlom II. da djevojka i mladić prije braka žive čisto, jer su i iskustva pokazala da je dugo „hodanje“, a zapravo grešan život, pogubno za brak, i da redovito dolazi do razvoda nakon nekog vremena. Djevojke je upozorila na čedno odijevanje, na čuvanje zdravlja, na male, sitne stvari kojima čine dobro drugima i kad se to i ne očekuje. U svom životu često joj je potpora razmatranje II. postaja križnog puta „Isusa osuđuju na smrt“, kad Isus prima osudu bez riječi! Istaknula je kako se sjeća duhovnih vježbi koje je kao djevojka pohađala i zapamtila kako kod onih koji su propali u vječnosti najviše boli: 1.) Propala sam vlastitom krivnjom. 2) Propala sam zbog sitnica. 3) Kako je malo trebalo da se spasim! Ipak, najstrašnije je izgubiti vjeru u Božje milosrđe. Svoje razmatranje i svjedočenje zaključila je: “Budimo Božji, u svetoj vjeri u kojoj smo se rodili, svoji, makar i drugačiji, ali nikad indiferentni, hladni, bez onoga „Što me briga!“ i „Što ja tu mogu“? Nikada takvi! Nikada!
Pater je, nakon pauze vrlo nadahnuto govorio o Euharistiji i Sv.Pismu koje treba blagovati, piti i jedno i drugo svaki dan, te bar dvadeset minuta razmatrati Novi Zavjet vođeni Duhom Svetim, te dolaziti na sv. misu i klanjanje pred Presvetim, koje je utorkom u crkvi sv.Ćirila i Metoda.“ Po slušanju Božje riječi Duh Sveti će vas uvesti u svu istinu, i ti ćeš postati mudrac, čovjek kojemu govori Bog. Iz Tvog srca će, kaže konstitucija II. Vatikanskog sabora „O Božjoj riječi“(„Dei Verbum“) izmamiti molitvu, a čovjek koji moli želi zahvaliti, čovjek koji povjeruje Bogu želi mu se pokloniti, želi ga ljubiti, želi mu služiti…“
Djevojke su imale i priliku za sv. ispovijed, a duhovna obnova je završila sv. misom, večerom i druženjem uz gitaru i pjesmu.

Ana Penić