Zaštitnica beznadnih

RITA IZ CASCIE        1370. – 22. svibnja 1447.

Pošto se pročulo kako i poslije smrti Rita „izvodi čuda“, ljudi u kolonama dolaze gledati nježno lice “mirotvorke iz Cascie”

Nije nimalo ugodno čitati evanđeosku epizodu u kojoj Božji Sin proklinje neplodnu smokvu, pogotovo ne kada se zna kako je tu smokva „simbol ljudskih kvaliteta koje Isus očekuje kao plod svoga naviještanja i djelovanja“. Dok Isus traži donošenje plodova i onima koji ga slušaju govori kako će druge pravilno procijeniti ne po njihovoj priči već po donesenim plodovima, njegovi ga sunarodnjaci ne doživljavaju. Nešto slično vrijedi i za mnoge od nas vjernika danas, koji, uronjeni u formalnosti, o tomu što je On rekao ne brinemo puno.

Boli
U suprotnosti s nama stoje sveci i svetica koja je četiri zadnje godine života prikovana za krevet i gotovo ništa ne može jesti, ali je zbog svoje radosti unatoč velikoj patnji ogromna potpora sestrama koje su je u samostan jedva primile. A jednostavnošću je sveta Rita oduševila ne samo svoje sestre već i milijune drugih u svijetu, pokazujući kako je krepostan život najbolji recept za borbu s tegobama.

Sveta nas Rita uči kako se čuda mogu dogoditi ako se oslonimo na Boga, a njezinu zagovoru pripisuju se takva i toliko brojna čudesa i iscjeljenja da je nazvana sveticom nemogućeg, premda taj naziv baš i nije u skladu s vjerom. I Stari i Novi zavjet u bitnim situacijama i doslovno kažu kako je Bogu sve moguće. I ne samo Bogu, već „sve je moguće onomu koji vjeruje“.

A tegobe je nisu zaobilazile. Roditelji su je udali i s mužem Paolom, koji je bio bahat, nagao i nasilan pa je i za odlazak u crkvu „morala pitati za dopuštenje“, dobiva dva sina. Suprug, niži gradski službenik, koga je blagošću i strpljivošću s vremenom pripitomila i dovela Bogu, u međusobnim borbama za vlast stranaka u gradu biva ubijen a ona krvavu košulju sakriva kako je sinovi ne bi vidjeli i kako sve ne bi završilo sa za u to vrijeme uobičajenom osvetom.

Oprašta ubojici a u suprugovoj obitelji to izaziva ogorčenost. Zahvaća je strah kada otkriva kako sinovi ozbiljno planiraju osvetu i ne uspijevajući ih odvratiti od toga moli Boga da ne budu žrtve mržnje dviju obitelji. Obojica obolijevaju i umiru u miru s Bogom, a ona se predaje dobrotvornom radu i molitvi.

Trn
Kuca na vrata samostana no augustinke je ne primaju jer su se „bojale staviti na kušnju mir samostanskog života, vjerojatno zbog toga što je jedna od članica pripadala obitelji odgovornoj za Paolovo umorstvo“. Nakon trećega odbijanja shvaća kako mora ukloniti njihove strahove i ulazi u pregovore sa zavađenima. Uspijeva nagovoriti obitelji na odustajanje od daljnjega prolijevanja krvi i život u miru, o čemu potpisuju ispravu koju donosi u samostan.

Poslije 25 godina samostanskoga života molitve, strogih pokora, služenja siromasima, rada svakodnevnih poslova i razmatranja Isusove Muke te molbi da i osjetno postane dionicom toga trpljenja, prima od Raspetoga dar. Dok je klečeći molila i razmatrala o Muci, na čelu joj se pojavila ranica kao da ju je probo „trn iz krune koja je pokrivala Isusovu glavu. Nosila je tu ranu petnaest godina, sve do smrti“, a bila je jako bolna i širila neugodan miris.

S bušenjem nafte u Big Lakeu u Teksasu 1921. povezano je Ritino zaštitništvo bejzbola. Časne su sestre ušle u posao s naftom i kada se činilo kako će izgubiti sav novac svećenik im je savjetovao molitvu Riti i posipanje ružinih latica po bušotini koja će dobiti ime Sveta Rita broj 1. Bum s kojim je došlo više od 140 milijuna barela počeo je 28. svibnja 1923., a izvor je proizvodio sve do 1990. te su se časne i ostali ulagači obogatili. Tijekom 21 mjeseca, koliko je bilo potrebno da nafta prosuklja, radnici su izgradili bejzbol igralište i u tom razdoblju čekanja neki od njih izrasli su u vrhunske bejzbol igrače.

Uz trn i smokvu povezana je s njom i ruža, jer ju je nekoliko mjeseci pred smrt posjetila rodica i upitala ima li kakvu želju a ona je iz roditeljskoga doma zaželjela kraljicu cvijeća. Nevelik zahtjev ali ne i moguć jer se još nije čulo kako bi ruže cvale u siječnju. Silno iznenađena na grmu gdje joj je Rita rekla žena nalazi ružu jarkih boja u punom cvatu. Kada je rodica ponovno pita može li još što za nju učiniti, odgovara kako može. — Donesi mi dvije smokve iz vlastitoga vrta — i na golom su stablu dva zrela ploda.

Ruža
Nakon Ritine smrti samostanska zvona objavila su „trijumfalni završetak vjernog života“ zvoneći nepotpomognuta ljudskim rukama, a redovnice su tijelo smjestile u jednostavan drveni lijes. Stolar Cicco Barbaro, djelomično paraliziran od moždanoga udara, kaže: — Da sam dobro, pripremio bih za Vas vrjednije mjesto — i trenutno ozdravlja pa gradi bogato ukrašeni lijes, koji će tijelo čuvati stoljećima.

Pošto se pročulo kako i poslije smrti Rita „izvodi čuda“ ljudi u kolonama dolaze gledati nježno lice “mirotvorke iz Cascie”, i pogreb se odgađa. Hodočašćenje nije prestajalo te ubrzo postaje jasno kako se događa nešto iznimno pa svetica nikada nije pokopana. Tijelo koje je širilo miris ruža i očito bilo oslobođeno uobičajenih prirodnih tijekova danas se u ograđenom staklenom lijesu čuva u bazilici u Casciji.

Samo na trnju izrasta ruža i „ako djetelina leži uz ružu, i ona će mirisati kao ruža“. Na razini simbola to dvoje jest jedno – djetelina Presveto Trojstvo a ruža Ljubav.

Piše: Nebojša Gunjević